Novosti

Priopćenje za javnost o položaju Hrvatske na listi Globalnog inovacijskog indeksa (GII) 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Polazište

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organization – WIPO) godišnje objavljuje Globalni inovacijski indeks (GII) koji predstavlja vodeću referencu za mjerenje inovacijskog učinka gospodarstva širom svijeta. Indeks mjeri inovacije na temelju kriterija koji uključuju institucije, ljudski kapital i istraživanja, infrastrukturu, poslovnu sofisticiranost, tržišnu sofisticiranost, rezultate znanja i tehnologije te kreativne rezultate.

Ove godine, WIPO je 27. rujna 2023. u Ženevi predstavila ovogodišnje izdanje globalnog inovacijskog indeksa kojim su obuhvaćene 132 zemlje. Prema globalnom inovacijskom indeksu za 2023. godinu Švicarska već 13. godinu zaredom zauzima prvo mjesto,  Švedska je kao druga prestigla Sjedinjene Američke Države koje su sada treće. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo (4.) i Singapur (5.), koji je ove godine ušao među  prvih 5. Među prvih 10 nalaze se i Finska (6.), Nizozemska (7.), Njemačka (8.), Danska (9.) i  Republika Koreja (10.) koje su pale ili stagniraju u odnosu na rang u proteklim godinama. Kina je još uvijek jedino gospodarstvo srednjeg dohotka unutar prvih 30 zemalja prema GII-u, nakon što je u tu skupinu ušla 2014. godine, i nalazi se na 12. mjestu, dok je Japan na 13. mjestu.

Hrvatska je na 44. mjestu od 132 gospodarstva predstavljenih u ovogodišnjem GII-u, što je nominalno nešto niže nego prethodnih godina (41. ili 42. mjesto). U odnosu na BDP, inovacijski učinak Hrvatske je u skladu s očekivanjima za njezinu razinu razvijenosti. U odnosu na učinkovito prevođenje ulaganja u inovacije u inovacijske rezultate, Hrvatska proizvodi manje inovacijskih rezultata u odnosu na razinu ulaganja u inovacije.

Među najvećim slabostima Hrvatske prema pojedinačnim inovacijskim podindeksima ističu se primjerice niska razina razvijenosti klastera (125. mjesto), niska razina znanstvene suradnje između sveučilišta i industrije (113.), te niska razina politika koje pogoduju  poslovanju  („doing business“) (112.).

Vizija

Da bi napredovali na listi, hrvatski političari bi morali shvatiti da nema razvoja društva bez potpore najkreativnijem i najinovativnijem dijelu društva koji se ovoga trenutka nalazi u akademskoj zajendici. Naime, hrvatsko se gospodarstvo nažalost u 99% slučajeva temelji na mikro, malim i srednjim poduzećima koji nemaju dovoljno ni kadrovskih ni materijalnih potencijala za samostali razvoj inovativnih usluga i proizvoda, odnosno za utemeljenje centara za istraživaje i razvoj. Zato nam je razvoj industrije u Hrvatskoj spor pa je i udio industije u BDP-u ispod prosjeka razvijenih zemalja. Najbolji pokazatelj tome je da je udio turizma u BDP-u Hrvatske preko 20% što one koji razumiju ovu problematiku zabrinjava. Tako da su ovoga trenutka Hrvatska javna sveučilišta najveća inovacijska središta i obavezno ih treba  povezati sa gospodarskim subjektima na način da se ponovo uspostaviti funkcioniranje inovacijskog sustava koji u Hrvatskoj trenutno stagnira. Naime, ovog trenutka u Hrvatskoj nemamo Strategiju razvoja inovacija Republike Hrvatske, nemamo državnog tajnika za znanost i tehnologiju u Ministarstvu znanosti i obrazovanja te državnog tajnika za inovacije u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Već više od dvije i pol godine ne sazivaju se sjednica Nacionalnog inovacijskog vijeća, Inovacijskog vijeća za industriju RH i tematskih inovacijskih vijeća. Dakle, inovacijski sustav u Republici Hrvatskoj se urušava po drugi puta u posljendnjih 15 godina. 

Zaključci

AKADEMSKI SINDIKAT budućoj Vladi Republike Hrvatske nudi rješenja za očuvanje i razvoj inovacijskog sustava Hrvatske:  1) ustroj Ministarstva visokog obrazovanja, znanosti i tehnologije, koje bi imalo zadaću potencijale hrvatskog visokog obrazovanja i znanosti staviti u funkciju tehnološkog razvoja i poticanja inovativnosti i kreativnog pristupa u gospodarstvu; 2) imenovati ministra za inovacije i transfer tehnologije bez portfelja sa zadatkom da koordinira suradnju akademske zajednice sa gospodarskim subjektima; 3) do 2030. godine povećati izdvajanje za istraživanje i razvoj na 3% BDP-a; 4) udvostručiti zaposlenost istraživaća u gospodarstvu, posebice doktora znanosti kako bi se približili barem razini od 50% u odnosu na prosjek Europske unije; 5) donjeti Zakon o inovacijama koji bi regulirao finaciranje i funkcioniranje inovacisjkog sustava te na taj način ubrzao razvoj industruje, povećao njezin udio u rastu BDP-a Republike Hrvatske te uspostavio inovacijski sustav kao temelj hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini.