Akademski sindikat 1. svibnja 2026. godine želi sretan Međunarodni praznik rada svim radnicima u Republici Hrvatskoj, a posebice radnicima u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Naime, cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.
Zbog toga je 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge Internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.
U Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine kada su hrvatski radnici istaknuli zahtjeve, također, u znaku tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
U Hrvatskoj, nažalost, danas radnici nisu zadovoljni svojim plaćama i budućim mirovinama pa zbog toga AKADEMSKI SINDIKAT daje potporu svim radnicima i umirovljenicima u Republici Hrvatskoj i pozivaju ih da proslave 1. svibnja kao državni praznik rada uz poruku – “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.