Poštovane radnice i radnici, poštovani aktualni i buduće članice i članovi Akademskog sindikata, pred nama je novo razdoblje kolektivnog pregovaranja o pravima zaposlenika u javnim službama. U vremenu kada se javni sustav suočava s nedostatkom stručnih kadrova, sve izraženijom konkurencijom privatnog sektora te rastućim očekivanjima zaposlenika u pogledu kvalitete radnih uvjeta, kao i u razdoblju kada nadležna ministarstva najavljuju ograničen prostor za rast plaća, što u uvjetima inflacije znači daljnji pad realne vrijednosti rada zaposlenika u javnim službama, smatramo da kolektivni ugovor mora biti više od instrumenta kojim se uređuju plaće i pojedina materijalna prava.
Kolektivni ugovor treba biti alat za stvaranje radnog okruženja koje će omogućiti zadržavanje postojećih zaposlenika, privlačenje novih stručnjaka, poticanje profesionalnog razvoja te veću socijalnu sigurnost svih zaposlenih u javnim službama. Svjedočimo činjenici da sustav upravljanja u javnim službama, od pojedinih sastavnica visokih učilišta do nadležnih ministarstava, često nije usmjeren na dugoročno planiranje razvoja ljudskih potencijala, jer pojedine odgovorne osobe i nemaju odgovarajuće kvalitete da bi mogle upravljati takvim sustavima, već je sve usmjereno na kratkoročno rješavanje problema i administriranje postojećeg stanja okrenutih prema pojedincima unutar užeg kruga poznanika i podobnih. Posljedice takvog pristupa vidljive su u odlasku stručnih kadrova, teškoćama pri zapošljavanju novih zaposlenika i sve većem opterećenju onih koji ostaju u sustavu.
U okolnostima u kojima izostaju sustavne inicijative za unaprjeđenje radnih uvjeta i razvoja zaposlenika, odgovornost za pokretanje promjena sve češće preuzimaju sami zaposlenici i njihovi sindikati. Smatramo da upravo zaposlenici koji svakodnevno nose sustav najbolje poznaju njegove slabosti i mogu ponuditi kvalitetna, provediva i financijski odgovorna rješenja. Zato Akademski sindikat neće biti samo promatrač pregovora o materijalnim pravima, nego će aktivno predlagati mjere kojima se može unaprijediti položaj zaposlenika i povećati kvaliteta javnih službi.
AKADEMSKI SINDIKAT, polazeći od tih načela, smatra da u predstojećim pregovorima posebnu pozornost treba usmjeriti na sljedeće prijedloge:
- ukidanje ograničenja od 30 dana godišnjeg odmora
- omogućavanje uplate u III. mirovinski stup iz bruto plaće na zahtjev zaposlenika
- uvođenje dodatnih pet dana godišnjeg odmora za zaposlenike u deficitarnim zanimanjima
- usklađivanje plaće sa stopom inflacije kako je to uređeno u nekim drugim područjima
- pravo na rad od kuće kada priroda posla to omogućuje
- financiranje dopunskog zdravstvenog osiguranja zaposlenika
- povećanje osnovice za isplatu pomoći u slučaju dugotrajne bolesti na iznos propisane osnove za obračun plaće
- uvođenje godišnjeg fonda za stručno usavršavanje svakog zaposlenika
- uvođenje dodatka na plaću za rad u deficitarnim zanimanjima
- uvođenje dodatnog dana godišnjeg odmora za svakih pet godina neprekidnog rada kod poslodavca
- uvođenje indeksa razvijenost koji bi omogućio usklađivanje i primjerenije plaće u regijama u kojima su troškovi života veći
- jačanje nadzora poslodavaca od strane neovisnih vanjskih tijela zbog učestalog netransparentnog trošenja javnog novca.
Ovi prijedlozi predstavljaju odgovor na izazove s kojima se zaposlenici svakodnevno susreću te na probleme koji već godinama opterećuju javne službe. Smatramo da je potrebno stvoriti uvjete koji će pridonijeti boljem usklađivanju privatnog i poslovnog života, jačanju dugoročne financijske sigurnosti zaposlenika, poticanju stručnog usavršavanja te stvaranju dodatnih poticaja za ostanak u zanimanjima u kojima kronično nedostaje kvalificiranih radnika. Posebno smatramo važnim da kolektivni ugovor prepozna vrijednost iskustva i dugogodišnjeg rada u sustavu javnih službi, ali i da omogući suvremenije oblike organizacije rada ondje gdje priroda poslova to dopušta. Jednako tako, ulaganje u zdravlje zaposlenika i njihovo stručno usavršavanje ne predstavlja trošak, već ulaganje u kvalitetu javnih usluga koje pružamo građanima.
U tom smislu, pozivamo sve članove i zaposlenike da se aktivno uključe u raspravu o budućnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja. Kvalitetne promjene nisu moguće bez otvorene razmjene mišljenja, argumentirane rasprave i spremnosti da se suočimo s problemima koji godinama opterećuju sustav. Kao poticaj za razmišljanje izdvajamo dva članka koji iz različitih perspektiva otvaraju važne teme o položaju zaposlenika u sustavu znanosti i javnih službi. Prvi upozorava na probleme akademskog sustava, pitanja odgovornosti, akademskog integriteta i posljedice koje dugogodišnje zanemarivanje tih problema ima na kvalitetu znanstvenog rada i razvoj visokog obrazovanja.
Kao jedan od primjera autorica članka profesorica Livia Puljak, koja se od 2020. svake godine nalazi u 2 posto najcitiranijih znanstvenika na svijetu, navodi pojavu „akademskih parazita“, odnosno osoba koje bez stvarnog znanstvenog doprinosa koriste svoj položaj kako bi prisvajale autorstvo, mentorstvo ili druge akademske zasluge, čime narušavaju povjerenje u sustav i demotiviraju istraživače. Drugi analizira usporedbe plaća u javnom i privatnom sektoru te pokazuje kako se u javnom prostoru često iznose pojednostavljene ili pogrešne interpretacije statističkih podataka, zbog čega se stvara iskrivljena slika o položaju zaposlenika u javnim službama. Kao konkretan primjer autor članka navodi praksu dijela poslodavaca u privatnom sektoru da zaposlenike prijavljuju na minimalnu ili nižu osnovnu plaću, dok značajan dio njihovih ukupnih primanja isplaćuju kroz neoporezive nagrade, prigodne nagrade, dodatke, dnevnice, naknade za prehranu, prijevoz i druge primitke koji se ne vode kao plaća. Takvi zaposlenici u praksi mogu ostvarivati znatno veća ukupna primanja od zaposlenika u javnim službama, iako službena statistika njihovih plaća stvara drukčiji dojam. O toj temi na mrežnim stranicama Akademskog sindikata objavljena je i analiza profesora Damira Stanzera koja detaljnije objašnjava metodološke pogreške u usporedbama plaća i važnost tumačenja službenih podataka.
AKADEMSKI SINDIKAT ne očekuje da će se svi složiti sa svim zaključcima autora, ali vjerujemo da upravo argumentirana rasprava, utemeljena na činjenicama i podacima, može pridonijeti kvalitetnijem razumijevanju izazova s kojima se suočavaju hrvatska znanost, visoko obrazovanje i javne službe.
Dominik Tomislav Vladić
povjerenik podružnice Akademskog sindikata na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli